Dec. 18, 2016

ŽIVJETI POD KRINKOM

Često sam se kao dijete pitala zašto je klaun tužan, a ipak mu se svi smiju.

Mnogi muškarci, pa i žene, na van pokazuju da su «hladni». Znate one «uspješne» poslovne ljude koji čak i svojom odjećom žele pokazati kako se «uopće ne šale» i da su «jako ozbiljni i strašni», a zapravo su izrazito prestrašeni, a nerijetko traumatizirani.

Zato je lakše staviti krinku i biti netko drugi. Svi mi smo ih kad-tad stavljali, ali kada smo ih odlučili skinuti, shvatili smo da smo skinuli veliki teret sa sebe. Onako pod krinkom, nitko neće znati kako se osjećate i što zapravo mislite.

Nitko neće znati vašu tajnu, ili bolje reći, vašu istinu. Između vas i tamo nekoga drugoga biti će savršena barijera , nitko vam neće moći ništa, niti toplinom, niti dodirom, jer vi ste netko sasvim drugi. Tada se vaše ruke manje znojie, a vi lakše podnosite pritisak – jer od nečega se ipak treba živjeti. Ili jednostavno,  tako vam je lakše.

Uglavnom naći ćete valjan i opravdani razlog  zašto ste stavili krinku. Zaboraviti ćete čak i sav napor koji ste uložili stavljajući je na sebe. I tako u krug. Život vam postaje dosadan, jednoličan, nekreativan i tmuran. Postajete frustrirani.

Pa zar su nam doista potrebne sve te krinke, ako se ne osjećate dobro pod njima?

Često ćete vidjeti ljude koji djeluju hladno ili čak prepotentno. Obično se iza toga krije neka velika tuga ili pak sramota ili neki drugi negativan osjećaj.

Biti bez osjećaja, biti hladan (emocionalno mrtav) stvara naizgled velike i nerješive  probleme. To nije dobro, ništa ne stvaramo, ništa se ne rađa…

Ljudska duša živi onda kada stvara, kada je zadovoljna. Problem zapravo stvaramo sami, činimo ga onoliko velikim koliko mi to svjesno želimo ili pak ne želimo. Zlostavljamo svoju dušu,  pravimo i izmišljamo sve veći i veći problem.

Kao kada rastežemo i napuhavamo žvakaću gumu.

Kod traumatiziranih ljudi stvaranje «zida» i problema je čista mehanička samozaštita. Jer iz njih progovara strah ili ego. To može biti vrlo ozbiljan problem ukoliko potraje. Kreativnošću pokazujemo svoj vlastiti identitet, no ovdje i pod krinkom ona je ograničena, ima točno propisan radijus kretanja, ni manje ni više nego točno toliko koliko pokriva krinka.

Kada kažete takvoj osobi da vam djeluje čudno, neprirodno ili joj kažete da nekako nije svoja, začujete: «Uh!»  Naići ćete na prijekor i čuđenje, jer naravno ta je osoba uvijek ista, otkad zna za sebe, a vi ste ti koji ili «krivo vidite» ili zapravo tu osobu «ne poznajete».

Da, naravno da se «prepoznaje!». Tko ste vi da dijelite savjete. Što uopće imate sumnjati da je to još jedna farsa krinke, koja joj određuje ponašanju unutar «dogovorenih» okvira.

Slušajte svoj unutarnji glas i pokažite svoje otvoreno srce, koje ima moć promijeniti sumnju u sigurnost, prepoznaje potrebe  i putove do cilja. Ako želimo biti primjeri vjerovanja i samopouzdanja, djelujmo svojom istinom unutar sebe, a ne «istinom» prema tuđim očekivanjima.

Autor: Valentina Štefanić