Dec. 31, 2016

AKO NIKAKO DRUGAČIJE ONDA STRPLJIVO

Odlazi nam jedna godina  i dolazi druga. Zatvaramo neke cikluse  i započinjemo nove. Možda poneke stvari i nismo završili, ali bitno je da smo svjesni i da smo na pravom putu.

Ali imajmo na umu da kreiramo život u danom nam vremenu. Ne možemo sve živote živjeti odjednom. Živimo ovdje i sada, kreiramo sa onim što imamo. Prigrlimo svoj život, svjesno i namjerno kreirajmo dalje.                           

Ono što imamo iskoristimo kao okvir u skladu sa svim svojom kapacitetima, resursima i ograničenjima za stvaranje svoje budućnosti. Otvorenih očiju, otvorenog srca i otvorenog uma. Imajmo na umu da nismo svi isti i da nemamo svi jednako razvijenu svjesnost o sebi, svojim granicama i svojim vrijednostima. Neki će se teško uspinjati ili će pasti. Ali to nije razlog za odustajanje. Strpljene ima veliku ulogu u ovom procesu. Ne možemo svi jednako postići, to bi bilo smiješno, ne moramo svi biti jednako uspješni. Poštujmo tuđu brzinu kao i svoju, čovjek je ipak socijalno biće. Vrijedno je znati da se uspjeh mjeri različitim parametrima.

Za nekoga je uspjeh imati stan, ili dobar posao, ili moćan moderan automobil.

Za nekoga je uspjeh raditi i biti sretan u onome što ga ispunjava. 

Taj proces samostvaranja, samoispunjenja  traje vječno, jer ništa na ovom svijetu nije stalno i sve se mijenja. To su prirodni ciklusi od kojih bi trebali učiti sa poštovanjem. Polako, ništa se ne radi u brzini. I kipar kleše polako veliku gromadu stijene, strpljivo i sa dobrom namjerom, da bi isklesao savršen kip.                                                                            

Tako i mi klešemo sa stijene života ona iskustva koja su nam nepoželjna, da bi razotkrili istinsku ljepotu sebe. Nisu potrebna drastična iskustva da bi čovjek otkrio što zapravo ima. Baš zato što imamo tu mogućnost stvaranja. Kada ovo kažem mislim i na kolektivna stvaranja. Ako budemo željeli potrese, meteore, poplave, ratove, oni će se dogoditi.

Mi imamo tu mogućnost da kreiramo sretan svijet. Ono što tražimo, dobivamo,  ali da li smo sigurni da uvijek znamo što tražimo? Mene tješi spoznaja što čovjek  ima tu mogućnost da se mijenja i prihvaća, da voli i živi. Vjerujem u pozitivnu snagu misli. Vjerujem u ljudsku širokogrudnost. Vjerujem u to da imam mnogo za dati i da neću prestati davati. Ne želim vjerovati u posesivnost, jer ona ubija ljubav. Stvara loše, neprirodne emocije koje mogu puno zla nanijeti. Sve što izaberemo za sebe, podijelimo sa ostatkom svijeta.

     Ako izaberemo sreću podijelimo je sa drugima, tako će bujati, rasti i postajati veća.

     Ako izaberemo radost omogućimo drugima da i oni budu radosni.

     Ako izaberemo uspjeh naučimo i pokažimo drugima svoja iskustva, pa će ih i oni moći na svoj način primjenjivati u svom životu.

     Ako izaberemo znanje, samo znanje bez iskustva je ništa, ali ako ga podijelimo sa drugima dobit ćemo nove spoznaje.

     Ako izaberemo ljubav, poručimo drugima da imaju više ljubavi u životu, jer ljubav stvara ljubav.

Sve što dijelimo činimo iz srca posve iskreno, time pokrećemo najmoćniji stroj na svijetu. Sam čin davanja pojašnjava spoznaju da imaš. Jer ne možeš dati ono što nemaš ili čega nemaš dovoljno za sebe. Naša misao postaje iskustvo. A kad jednom počnemo «biti» tada smo angažirali najmoćniju stvaralačku energiju.

U svom srcu osjetit ćemo radost i zahvalnost. To je jedan od onih trenutaka kada shvaćamo svoju istinsku prirodu i razlog zašto smo tu na ovoj planeti.

Život je doista najveći dar i velika radost. Sama spoznaja što smo živi je veliki uspjeh. Dijeljenje stvara akciju, a iskrenost reakciju. Da! Kako daješ tako i dobivaš. Ako daješ na lukav način, ti zapravo manipuliraš, jer nemaš zapravo što za dati, a očekuješ nešto za uzvrat. Hm, nešto nije u skladu  sa onim za što se izdaješ. U svakom takvom ponašanju tvoj um će to znati prepoznati. Šalješ mu signal «nemam ja to».

Što dobivaš? Neostvarena očekivanja. Prazna gesta. Zato je važno iskreno darivanje i dijeljenje. Sve što iskreno dijelimo multiplicira se, šalje jasnu poruku svemiru  da imaš  što za dati i vraća se tebi. Kada daješ čistog srca drugima, vidiš zapravo da oni to trebaju imati, a ti im možeš dati, jer imaš. Nekako sebi postaješ lijep, osjećaš blagoslov, a to je veliki i lijepi osjećaj.  Veliko otkriće.

Kada nešto želiš, daj drugome pa više nećeš željeti. Odmah ćeš iskusiti kako je to. Što znači da imaš. To je svjesno biranje mudrosti. Mnogi misle da bi nas Bog trebao čuvati da se ne ozlijedimo. Ja kažem da je sve istine radi. Sve je za nešto dobro. Jer pošto mi biramo put, mi smo ti koji kreiramo ozljedu. Svidjelo nam se to ili ne. Mi stvaramo iz neprohodne ceste prohodnu. Možda nam koji puta fali alat ili oprema. Saznat ćemo na vrijeme. Sve ovisi koliko su naše oči otvorene. Koliko je naša strast istinita i iskrena. Koliko je naš um u skladu sa srcem i naravno dali nam tijelo vjeruje. Nema odvajanja u stvaranju. Sve ovisi koliko smo otvoreni za ozljedu.

Da, postoje određeni ljudi koji kontinuirano ponavljaju, kao da rade na tome da se ozljeđuju. Nekada se pitam: «zar doista misle da je život pun drača i trnja». Ako i jest, to «trnje i drač» treba moći posjeći i raskrčiti put.                                                                       

Svatko ima pravo na svoje izbore.