Jan. 25, 2017

JESTE LI LOVAC ILI LOVINA ?

Svi mi u našem životu bivamo i lovac i lovina. U svakodnevnom životu se susrećemo sa raznim izazovima. Neke situacije vrlo jasno vidimo, a neke ne vidimo. Stoga se događa da ponekad budemo u poziciji lovca, a ponekada završimo i kao lovina.

U životu, kao i u lovu, moramo naučiti opažati razne opasne i manje opasne situacije i na njih moramo reagirati mudro, precizno i vrlo brzo. Intelektualna znanja koja su nam potrebna za život se mogu stjecati edukacijom, ali i prenositi iskustveno. Sa druge strane spiritualna znanja se baš i ne stječu tek tako.  Zbog toga smo  nekada „ulovljeni“ ili „zarobljeni“. Trebamo poznavati i znati svoje osobne granice, biti svjesni svojih vlastitih mogućnosti, poznavati svoje osobne talente da bismo mogli razviti i svoja spiritualna znanja. Nitko ne može dozrijeti bez osnove i baze. Kuća se ne gradi od krova, već od temelja.

Pravo vrijeme za akciju je vrlo bitno. U poslu, pa i u osobnom životu, treba znati i moći prepoznati prave partnere, koji su kadri nešto dodati ukupnoj kvaliteti zajedničkog života i rada, posebice one koji će to znati dati u pravom trenutku, vremenu kao i na pravom mjestu.

Da bismo sve to mogli provesti, trebamo razumjeti da je apsolutna vrijednost dana čovjekovom bitku. Hajdemo se ponovno vratiti k sebi.

Pitate se: “kako ne postati lovina ?  Kako ne postati pljen?

Zavirite u svoje tijelo. Živo je. Svaka stanica vašeg tijela i bića ovisi o vama i vašim odlukama, izborima,  akcijama i svim drugim oblicima angažmana u vašem životu..Odgovorni ste za njih kao i za svoj vlastiti um, njegov razvoj  i posljedično njegove buduće reakcije.

Kada gledate objektivno na funkcioniranje svake pojedine stanice svoga vastitoga tijela, opažate da su vam sve do jedne privržene i odane. Djeluju na način da cjelokupni organizam izvršava sva htijenja vaše volje. Stoga uzvratimo odanost odanošću i ljubav uzvratimo ljubavlju. Poštujmo i vrijednujmo sami sebe sebi kao nikoga drugoga.  Katkada se dogodi da se izgubimo vlastiti fokus, rekli bi „kompas“ te ne raspoznajemo i ne vidimo stvarni vlastiti cilj. Bude nam zamagljen ili nam je privid da se izgubio i nestao negdje. A tako bi htjeli imati fokus spoznaje i htijenja, jer ne želimo postati nečija lovina, ne želimo raditi pretežito za tuđe interese, ne želimo stvarati uglavnom za  druge i ne želimo se održavati samo na mrvicama  plodova našeg bivstva i rada.  

Želimo upravljati, rukovati svojim životom u cijelosti, ne samo osjećajem, želimo disciplinirati svoj život, upravljati njime, upravljati cijelom šumom raznih informacija, što u današnje vrijeme nije uvijek jednostavno. Kada prolazimo kroz šumu, neke staze su nam nebitne jer nas ne vode nikuda kamo bi htjeli stići, a samo neke nas vode cilju. Tako je i sa informacijama. Bitno je ne izgubiti pozornost i fokus, potrebno je biti ustrajan da bi mogli ostvariti svoj cilj. Možda vam se vaš cilj čini jako dalek i nedohvatljiv, možda se čini vrlo zamršen, ali upamtite da su ipak vaše priče i vaši ciljevi najbitniji. Važno je kretati se u pravo vrjeme na pravom mjestu. Koristiti pošteno svoju priču i biti ustrajan u njoj.

Nitko nije u životu bez  šanse, naravno ukoliko započnemo svoje djelovanje u pravo vrijeme.

U Grčkoj mitologiji imate boginju mjeseca i lova Artemidu. Ona je vrhunska božica koja lovi bez napora. Svoje potrebe je ispunjavala  lako, jer je živjela u savršenom skladu sa šumom. Šuma ju je cijenila kao što je i ona cijenila i poštivala šumu. Nikada se nije činilo da uistinu lovi, kao da je sve njoj samo od sebe dolazilo, što god joj je zatrebalo. Njen životinjski lik je bila čarobna košuta, koju je bilo gotovo nemoguće uloviti.

Tako je Artemida živjela u savršenom skladu sve dok jednoga dana nije Heraklo, sin Zeusovu, dobio zadatak da uhvati Artemidinu čarobnu košutu. Otišao je u šumu uloviti čarobnu košutu. Košuta ga je pogledala, ali se nije uplašila. Dopustila mu je čak i da se približi. No kada ju je pokušao uhvatiti. košuta je pobjegla. Heraklo je tada zazvao Hermesa, glasnika bogova, najbržeg boga da mu posudi svoja krila. Sada je Heraklo postao brz kao Hermes i uskoro se u njegovim rukama našao dragocjeni plijen.

Možete li zamisliti Artemidinu reakciju, Heraklo joj je uhvatio čarobnu košutu, pa mu se morala osvetiti. Ali Artemida iako se trudila nije ga mogla uhvatiti. Artemidi Heraklo uopće nije bio potreban. Samo je osjećala snažnu potrebu da ga uhvati.

Bio je to privid. Vjerovala je da se zaljubila u Herakla, pa je postala opsjednuta njime i k tome vrlo nesretna. Više nije živjela u skladu s šumom, životinje su je se bojale, a šuma ju je počela odbacivati.

Heraklo nije imao pojma što se događa sa Artemidinim srcem. Svaki puta kada bi došao ona je plakala i patila. I mrzila i ljubila. Nije bila svjesna da se promjenila, da joj je šuma postala pakao, jer nakon njenog pada svi su drugi lovci pali zajedno s njom – svi su postali grabežljivci.

Jednog dana Hermes je uzeo životinjski oblik i upravo kada ga je Artemida pokušala ubiti, opet je uzeo ljudski oblik. Tog trenutka ona je postala svjesna mudrosti koju je izgubila. Pomogao joj je da spozna da je pala. Do pada ju je dovela njena vlastita oholost. Artemida je ipak otišla Heraklu  i zatražila oproštaj. Dok je razgovarala sa Heraklom, shvatila je da ga zapravo nikada nije uvrijedila, jer on nije znao o čemu ona razmišlja. Tada je pogledala svoju šumu i vidjela što je učinila. Počela je tražiti oprost os svake biljke, svake travke, cvijeta, životinje, sve dok ponovno nije zadobila njihovu ljubav. Ponovno je živjela u skladu sa svojom šumom i bila božanska lovkinja.

Stoga, ako i kada lovite, neka to bude uvijek tako da ste u skladu sa samim sobom. Loviti moramo naučiti i unutar sebe samih. U protvnome postati ćete lovina drugima.