Jun. 7, 2017

Moje ruke, moje misli, moja radost- moja realizacja kreacija

Noći i noći sam provela pišući, slikajući, stavarjući. Kako se god kome to možda činilo ludo, ali tada sam imala i najviše osobnog mira, a nove ideje su nadolazile same. Biti će da je to svojevrsna potreba, da se stanje uma resetira... Jutra su nakon takvog rada bila mnogo lakša, veselija, moćnija, nekako moja.

To je poseban osjećaj u vama kada nešto, što dugo držite u sebi, traži način izričaja, jer mora izaći van. I pronaći svoj put. A taj je put jedini ispravan za vas.

Eto, uskoro će, bude li sve proteklo u redu, iz tiska izaći moja prva knjiga. Imam ja još knjiga u pripremi, ali znate kako je...

Proizlazi da je u životu najlakše napisati knjigu, ali kasnije sve ono slijedeće što dolazi prije konačnog izdavanja knjige je jedan potpuno drugi svijet, kojeg tek upoznajem i učim. Sve će biti onako kako treba biti.

Kada pogledam unatrag kroz svoj život i vidim što sam sve radila i kako i koliko sam davala. Mnogo sam toga napravila, nekada i bagatelizirala. Jer meni je sve to tako normalno ili mi je to što sam sama stvarala bilo za moj ukus nekako obično i nedovoljno dobro, tako da sam neke stvari  i vlastita djela "dala vjetru da odnese". Svašta sam stvarala i radila:  slikala, pisala, izrađivala nakit, decoupage, oslikavala svilu radila razne instalacije, restaurirala stari namještaj, pa i tuđe interijere...  Zbog vlastite samokritičnosti donosila i loše odluke, ali kakve god da su, to su bile moje vlastite odluke. Kada se samo sjetim koliko sam toga zapravo jednopstavno bacila, jer nisam bila zadovoljna konačnim izgledom toga što je nastalo.   O  nekim vlastitim idejama sam pričala, nesvjesna da bi ih netko drugi, slušajući razgovore, mogao loupotrijebiti i doslovce preko noći iskoristiti kao svoje vlastite..

Međutim, uprkos tome nema nikakve ljutnje spram takvih ljudi, jer je očito da svaka ideja  uvijek prvo dolazi iz jedne glave, na samo njoj specifičan put do konačne realizacije. Čak i sama realizacija je nešto drugo. Sve je to život, čak i sam život je kreacija za sebe, svaki za sebe, pa nećemo plakati za prolivenim mljekom. Jednostavno, tako sam si iskreirala.Načula sam lekciju ne pričam puno ...

Onoga trena kada sam si dopustila zabavu u kreaciji, tog trena sam bila i zadovoljnija. Nije me toliko bilo stalo za tuđa mišljenja. Ljudi će uvijek nešto pričati, i komentirati da je to nešto vrlo lako, čak nebitno. Griješe. Ne znaju.

Međutim kada te vlastita kreacija digne sa koljena na noge, onda tuđa mišljenja nisu toliko važna, važan je osjećaj i samopouzdanje koje stičeš.

U svakom slučaju svaki moj kreativni rad, kakav god bio, ispunio je jedan veliki dio mene. Unio je poseban mir i blagoslov. Moj tihi rad meni daje smiraj. Što moja duša traži to joj i dajem.