Apr. 2, 2018

ČOPOR ČUDNIH VUKOVA

Svi se prikazuju da su bolji, vrijedniji, moralniji, da su naj-naj, jer izgleda da je to sada "IN"! Moralne vrijednosti su krhke i nekako "prekopirane" bez mjere. Zašto se recimo ljudi ne usude biti svoji? Jesam li ja naivna kada ovako mislim? Sve je manje originalnosti. Pitam se zbog čega i je li doista potrebno prikazivati se drugima kao netko drugi, a ne biti onaj koji jeste? Nije to moj đir, ja nisam "IN"  I o.k. sam sa time. Volim biti ono što jesam. Bez obzira da li će se to nekome dopasti ili ne. Na koncu, međuljudski odnosi nisu uvijek "med i mlijeko". Dapače, jedna od mojih misija je ostati vjerna samoj sebi. Neki od vas će možda reći da se sa vukovima lakše živi jedino ukoliko jako urličete kao i oni. Zašto? Možda ja biram svoj čopor čudnih vukova.

Svakoga trenutka možete razgovarati sa nekom osobom koja će vam se prikazivati ovakva ili onakva ili pak kod vas “pronalaziti” ili hvaliti određene vrline, a da onog trena kada se okrene u nekom drugom pravcu sasvim “okrene” ploču i nekome drugome o vama ispriča sve najgore i usput vas ocrnjuje što god više može ne bi li sebe prikazala kao bolju i vrijedniju osobu.

Gotovo da nema društvene skupine ili društvene djelatnosti u kojem licemjerje ne zauzima vrlo visoko mjesto. Nekada sam govorila da je licjemjerje najjače u politici, umjetnosti  i svijetu takozvanih "duhovnih vrjednosti", pa čak i u sportu. Prevarila sam se... Licemjerje je posvuda! U svemu je dvoličnost. I u diplomaciji i u umjetnosti, pa i u sasvim običnim, malim razgovorima među susjedima u ulici ili u istoj zgradi. Naravno o onome prvom susjedu koji taj tren nije kod kuće ili jednostavno nije prisutan. Danas nije "IN" biti svoj, jer si čudan i kako kažu mladi "frik"...    E pa dragi moji, ja biram koliko god bila čudna, ostati vjerna samoj sebi i svom obrazu pa i pod cjenu da nisam "IN", kao da se to baš mora .E pa ne mora se!

Jedna mudra kaže: "Čim negdje primjetiš smjernost i proniclljivost, znaj da će se tu biti i  licemjerstvo".